gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. proùčāvām, 3. l. mn. proučávajū, imp. proùčāvāj, aor. proučávah, imperf. proùčāvāh, prid. r. proučávao, prid. t. proùčāvān〉 1. stjecati znanje o čemu [~ povijest; ~ pravila] 2. ispitujući ili promatrajući dolaziti do novih spoznaja ili zaključaka [~ buđenje prirode; ~ smisao života]; vidski parnjak: proučiti