gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròučīm, 3. l. mn. pròučē, imp. proùči, aor. proùčih, prid. r. proùčio, prid. t. pròučen〉 1. steći znanje o čemu [~ povijest; ~ pravila] 2. ispitujući ili promatrajući doći do novih spoznaja ili zaključaka [~ buđenje prirode; ~ smisao života]; vidski parnjak: proučavati