Rezultati pretraživanja za: puhnuti

  • púhnuti

    gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pȗhnēm, 3. l. mn. pȗhnū, imp. púhni, aor. púhnuh, prid. r. púhnuo〉 1. jakim izdisajem pokrenuti struju zraka [~ u svijeću] 2. zastrujiti u određenome smjeru [Puhnula je bura.]; vidski parnjak: puhati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga