gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raščùpām, 3. l. mn. raščùpajū, imp. raščùpāj, aor. raščùpah, prid. r. raščùpao, prid. t. rȁščupān〉 učiniti neurednim i čupavim (o kosi) [Vjetar je raščupao kosu.]; sin. raskuštrati, razbarušiti • raščùpati se 〈povr.〉 postati čupavim [Kosa mu se raščupala.]