razljútiti
gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzljūtīm, 3. l. mn. ràzljūtē, imp. razljúti, aor. razljútih, prid. r. razljútio, prid. t. ràzljūćen〉 učiniti koga ljutim, izazvati čiju ljutnju [~ roditelje] • razljútiti se 〈povr.〉 postati ljutim [~ se na prijateljicu]; sin. naljutiti, rasrditi