Rezultati pretraživanja za: razljutiti

  • razljútiti

    gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ràzljūtīm, 3. l. mn. ràzljūtē, imp. razljúti, aor. razljútih, prid. r. razljútio, prid. t. ràzljūćen učiniti koga ljutim, izazvati čiju ljutnju [~ roditelje] • razljútiti se povr. postati ljutim [~ se na prijateljicu]; sin. naljutiti, rasrditi

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga