im. m. 〈G rȗba, L rúbu; mn. N rȕbovi, G rȕbōvā〉 1. brid koji obrubljuje kakvu površinu ili šupljinu [~ čaše; ~ ponora; ~ stola]; ant. sredina 2. krajnji dio kakve površine, ono čime ona završava [živjeti na rubu grada; Išli smo do ruba šume.; Stali smo uz ~ ceste.] 3. v. šav ♦ 〈biti〉 na rubu živaca 〈biti〉 veoma živčan (napet, nervozan, uzrujan)