gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sȁzrēm/sȁzrijēm, 3. l. jd. sȁzrē/sȁzrijē, 3. l. mn. sȁzrū/sȁzrijū, imp. sàzri/sàzrīj, aor. sàzreh/sàzrijeh, prid. r. m. sàzreo/sàzrio, ž. sàzrela, s. sàzrelo, mn. sàzreli〉 1. postati zrelim [Grožđe je sazrelo u jesen.]; sin. dozreti, prispjeti 2. pren. a. postati sposobnim ili spremnim za što, dosegnuti psihičku i/ili tjelesnu zrelost [~ za udaju]; sin. dozreti, dorasti, stasati b. postići određeni stupanj razvitka, doći do trenutka u kojemu treba doći do promjene [Sazrele su prilike.]; vidski parnjak: sazrijevati