im. ž. 〈G scȅnē; mn. N scȅne, G scȇnā〉 1. uređeni prostor s odgovarajućom scenografijom ispred gledališta na kojemu se izvodi predstava [izići na scenu]; sin. pozornica 2. v. prizor, slika 3. dio filmskoga djela u kojemu se prati tijek jednoga prizora, jedne radnje unutar istoga prostora [ljubavna ~; ~ rastanka] ♦ praviti scenu ljutiti se, vikati pred drugima; sići (otići) sa scene (pozornice), usp. pozornica; stupiti na scenu (pozornicu), usp. pozornica