gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. skȁmenīm, 3. l. mn. skȁmenē, imp. skȁmeni, aor. skȁmenih, prid. r. skȁmenio, prid. t. skȁmenjen〉 plašeći koga učiniti ga ukočenim, nepomičnim [Njezin pogled ga je skamenio.] • skȁmeniti se 〈povr.〉 pren. 1. postati tvrdim poput kamena [Kruh se skamenio.] 2. ukočiti se od navale kakva osjećaja [~ se od straha]; sin. okameniti se v. pod okameniti pren., slediti se pren. v. pod slediti