gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sklȍpīm, 3. l. mn. sklȍpē, imp. sklòpi, aor. sklòpih, prid. r. sklòpio, prid. t. sklȍpljen〉 1. pomaknuti dijelove vlastitoga tijela tako da budu u dodiru [~ oči; ~ usta]; sin. zatvoriti; ant. otvoriti 2. staviti jedan uz drugi (o dlanovima, o rukama) [~ ruke u molitvi] 3. postaviti i spojiti dijelove tako da čine cjelinu [~ ormar]; sin. montirati, složiti, sastaviti; ant. rasklopiti, rastaviti 4. postići dogovor o čemu [~ posao]; sin. dogovoriti, ugovoriti ◇ ~ brak postati mužem i ženom; sin. (oženiti se) v. pod oženiti, (stupiti u brak) v. pod stupiti, (ući u brak) razg. v. pod ući, (uzeti se) v. pod uzeti, vjenčati se v. pod vjenčati; vidski parnjak: sklapati