gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smétem, 3. l. mn. smétū, imp. sméti, aor. smétoh, prid. r. m. smȅo, ž. sméla, s. smȇlo, mn. smȇli, prid. t. smèten〉 1. dovesti koga u zabunu ili potaknuti zabunu [~ profesore]; sin. zbuniti 2. prekinuti koga u obavljanju čega [Njihovo kucanje smelo ga je u učenju.]; sin. omesti • smȇsti se 〈povr.〉 ne moći jasno misliti i zaključivati [~ se pred pločom]; sin. smotati se razg. v. pod smotati, spetljati se razg. v. pod spetljati, zbuniti se v. pod zbuniti