prid. 〈G smȉona; odr. smȉonī, G smȉonōg(a); ž. smȉona, s. smȉono; komp. smiònijī〉 1. koji ne osjeća strah, koji se ničega ne boji [~ borac]; sin. neustrašiv; ant. bojažljiv, plah, plašljiv 2. koji odražava čiju sposobnost da učini ono što se drugi ne usuđuju [~ pothvat; smiono djelo]; sin. hrabar, odvažan, smjel