gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smȋrīm, 3. l. mn. smȋrē, imp. smíri, aor. smírih, prid. r. smírio, prid. t. smȋren〉 1. učiniti koga ili što mirnim ili smirenim, vratiti koga ili što u mirno stanje [~ djecu u razredu; ~ nasilnika]; sin. umiriti; ant. uznemiriti 2. smanjiti jačinu ili učiniti da nestane kakva neugodna pojava, smanjiti jačinu ili učiniti da nestane kakav osjećaj [~ bol; ~ drhtavicu; ~ strasti]; sin. umiriti • smíriti se 〈povr.〉 1. postati mirnim [Djeca su se smirila.]; sin. umiriti se v. pod umiriti; ant. uskomešati se, uzbuditi se v. pod uzbuditi, uznemiriti se v. pod uznemiriti 2. postati manje jakosti ili potpuno nestati [Bol se smirila.; Vjetar se smirio.]; vidski parnjak: smirivati