im. ž. 〈G sȍli, L sòli, I sȍlju/sȍli; mn. N sȍli, G sòlī, DLI sòlima〉 1. 〈jd.〉 slana bijela zrnata tvar koja se nalazi u morskoj vodi ili pod zemljom i koja se upotrebljava kao dodatak hrani; sin. natrijev klorid v. pod klorid 2. kem. kristalni spoj koji se sastoji od kationa i aniona, nastaje međusobnim djelovanjem kiselina i baza ◇ kuhinjska/obična ~ slana bijela zrnata tvar koja se nalazi u morskoj vodi ili pod zemljom i koja se upotrebljava kao dodatak hrani; sin. natrijev klorid v. pod klorid ♦ imati soli u glavi biti pametan; staviti soli na rep komu uzalud pokušati uhvatiti koga, uzalud pokušati nadmudriti koga; stavljati sol na ranu komu mučiti koga teškim (bolnim) uspomenama