gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. spùtāvām, 3. l. mn. sputávajū, imp. spùtāvāj, aor. sputávah, imperf. spùtāvāh, prid. r. sputávao, prid. t. spùtāvān〉 1. konopcem ili kakvom vezicom omatati i učvršćivati komu ruke ili noge da se ne može micati [~ zatvorenike] 2. pren. onemogućivati koga u razvoju ili kretanju; vidski parnjak: sputati