gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. srȕšīm, 3. l. mn. srȕšē, imp. srȕši, aor. srȕših, prid. r. srȕšio, prid. t. srȕšen〉 1. rušenjem uništiti što izgrađeno, uništiti što uporabom sile [~ kuću]; ant. dignuti, izgraditi, podignuti, sagraditi 2. učiniti da tko ili što padne [~ pješaka; ~ stolac]; sin. oboriti 3. postići bolji uspjeh, pobijediti koga u čemu [Srušili smo sve rekorde.]; sin. oboriti 4. pren. a. dati neprolaznu ocjenu [~ studenta]; sin. oboriti pren. b. prisilno ukloniti s vlasti ili položaja [~ kralja]; sin. svrgnuti c. znatno smanjiti vrijednost čemu ili učiniti da što nestane [~ plaće; ~ tradiciju] • srȕšiti se 〈povr.〉 1. rušeći se propasti [Kuća se srušila od starosti.] 2. rušeći se pasti [~ se na ulici]