stìšati
gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stìšām, 3. l. mn. stìšajū, imp. stìšāj, aor. stìšah, prid. r. stìšao, prid. t. stȉšān〉 učiniti zvuk čega tišim [~ radio; ~ razglas]; sin. utišati; ant. pojačati • stišati se 〈povr.〉 postati tišim [Glazba se stišala.]; vidski parnjak: stišavati