im. ž. 〈G strújē; mn. N strúje, G strújā〉 1. gibanje tekućine ili plina u određenome smjeru [morska ~; riječna ~; zračna ~] 2. fiz. usmjereno gibanje nosilaca naboja, elektrona u kovinama ili iona u tekućinama i plinovima [uvesti struju u kuću; kupiti žice za struju]; sin. elektrika razg. ◇ električna ~ usmjereno gibanje električnih naboja u kovinskome vodiču ili elektrolitu pri kojem se smjer struje podudara s gibanjem pozitivnih naboja, a suprotan je smjeru gibanja negativnih naboja, mjeri se jedinicom amper; istosmjerna ~ električna struja koja stalno zadržava isti smjer; izmjenična ~ električna struja čiji se iznos i smjer periodično mijenjaju, najčešće u obliku sinusne funkcije; stalna ~ električna struja kod koje i iznos i smjer ostaju nepromijenjeni ♦ ići (plivati itd.) protiv struje postupati suprotno od drugih