gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. stȗpīm, 3. l. mn. stȗpē, imp. stúpi, aor. stúpih, prid. r. stúpio〉 1. stati nogom ili hodajući doći na određeno mjesto [~ na pozornicu; ~ na rodno tlo; ~ u sobu] 2. započeti kakav rad, ući u kakav odnos i sl. [~ na novu dužnosti; ~ na vlast]; vidski parnjak: stupati¹ ◇ ~ na snagu postati pravovaljanim [Zakon je stupio na snagu.]; ~ u brak 1. v. oženiti se pod oženiti 2. v. udati se pod udati 3. v. sklopiti brak pod sklopiti, vjenčati se pod vjenčati