gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sùsprēgnēm, 3. l. mn. sùsprēgnū, imp. susprégni, aor. susprégnuh, prid. r. susprégnuo, prid. t. sùsprēgnūt〉 naporom uspjeti smanjiti snagu, nadzirati navalu čega [~ bijes; ~ osjećaje; ~ suze] • susprégnuti se 〈povr.〉 uspjeti vladati sobom ili odoljeti čemu; sin. suzdržati; vidski parnjak: susprezati