gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sùstignēm, 3. l. mn. sùstignū, imp. sùstigni, aor. sùstigoh, prid. r. sùstigao, prid. t. sùstignūt, pril. p. sùstigāvši〉 1. krećući se dospjeti do čega pred sobom [~ autobus]; sin. dostići, stići 2. pren. postići jednak uspjeh kao tko drugi, dostići koga u kakvoj djelatnosti; sin. stići pren. 3. biti pogođen čime, kakvim osjećajem, stanjem ili nagradom kao posljedicom prijašnjih događaja [~ će te kazna; ~ će te sudbina]; sin. stići; vidski parnjak: sustizati