gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sȕzbijēm, 3. l. mn. sȕzbijū, imp. sùzbīj, aor. sùzbih, prid. r. sùzbio, prid. t. suzbìjen〉 1. svesti što na manju mjeru, dovesti što pod nadzor, borbom potisnuti što [~ epidemiju] 2. učiniti da se što ne dogodi, otklanjati kakvu opasnost [~ nesreću; ~ požar] 3. uspjeti smanjiti kakvu poteškoću, negativnu pojavu ili osjećaj [~ bijes; ~ bolest; ~ osjećaje; ~ strah]; sin. pobijediti, obuzdati pren., svladati; vidski parnjak: suzbijati