gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. svȓšīm, 3. l. mn. svȓšē, imp. svŕši, aor. svŕših, prid. r. svŕšio, prid. t. svȓšen〉 učiniti što do kraja [~ posao; ~ predavanje; ~ razgovor; ~ učenje]; sin. dovršiti, završiti; ant. početi, započeti; vidski parnjak: svršavati