gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. svúčem, 3. l. mn. svúkū, imp. svúci, aor. svúkoh, prid. r. m. svȗkao, ž. svúkla, s. svȗklo, mn. svȗkli, prid. t. svùčen〉 ukloniti s koga (o odjevnome predmetu) [~ hlače; ~ odijelo] • svȗći (se) 〈prijel.〉 ukloniti s koga odjeću [~ dijete; ~ se prije spavanja]; sin. razodjenuti, skinuti; ant. obući, odjenuti; vidski parnjak: svlačiti