Rezultati pretraživanja za: tjesnačnik

  • tjèsnačnīk

    im. m. 〈G tjèsnačnīka; mn. N tjèsnačnīci, G tjèsnačnīkā〉 gram. šumnik pri čijemu izgovoru ne postoji potpun zatvor nego zrak prolazi kroz mali otvor uz stvaranje zvuka trenja; sin. (frikativ, strujnik)

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga