gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. túčem, 3. l. mn. túkū, imp. túci, aor. túkoh, imperf. túcijāh/túčāh, prid. r. m. tȗkao, ž. túkla, s. tȗklo, mn. tȗkli, prid. t. tùčen, pril. s. túkūći, pril. p. tȗkāvši〉 1. 〈prijel.〉 a. nanositi komu udarce; sin. biti, mlatiti, udarati b. biti jači od koga [~ neprijatelja; ~ protivničku momčad] 2. 〈neprijel.〉 a. kucati u kratkim i ritmičnim razmacima [Srce mi jako tuče.]; sin. biti, lupati, udarati b. udarati o čvrstu površinu tako da se čuje [Vjetar tuče.; Kiša tuče.] • tȗći (se) 〈prijel.〉 nanositi komu udarce, jačim zamasima ruke ili kakvim predmetom dodirivati koga; sin. lupati (se) v. pod lupati, udarati (se) v. pod udarati • tȗći se 〈povr.〉 uzajamno se udarati, izmjenjivati udarce [Dječaci se tuku.]; sin. mlatiti se v. pod mlatiti