gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȕbijēm, 3. l. mn. ȕbijū, imp. ùbīj, aor. ùbih, prid. r. ùbio, prid. t. ubìjen〉 1. prouzročiti čiju smrt [~ stoku; ~ životinje]; sin. dokrajčiti pren., umoriti, usmrtiti; vidski parnjak: ubijati 2. pren. razoriti ili uništiti što [~ volju za radom]; vidski parnjak: ubijati • ùbiti se 〈povr.〉 1. oduzeti sebi život; sin. usmrtiti se v. pod usmrtiti 2. pren., razg. pretjerano se iscrpiti čime [~ se od posla]; vidski parnjak: ubijati se v. pod ubijati