gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùhvatīm, 3. l. mn. ùhvatē, imp. ùhvati, aor. ùhvatih, prid. r. ùhvatio, prid. t. ùhvaćen〉 1. hvatajući stići onoga koji bježi [~ zatvorenike u bijegu] 2. vrebajući dočekati i uloviti koga [~ lopova; ~ zeca]; sin. uvrebati 3. rukom primiti koga ili što [~ granu; ~ majku za ruku] 4. naći ili otkriti koga u nedopuštenoj ili neželjenoj djelatnosti ili stanju [Čuvari su ga uhvatili u krivolovu.; Učitelj ga je uhvatio nespremnog.]; sin. uloviti, zateći 5. 〈3. l.〉 pren., razg. a. v. obuzeti b. iskoristiti kakvu odgovarajuću okolnost [~ priliku za razgovor]; sin. uvrebati razg. • ùhvatiti se 〈povr.〉 1. pren., razg. v. prihvatiti se pod prihvatiti, primiti se pod primiti, prionuti, pristupiti 2. rukom dohvatiti što kao uporište ili oslonac [~ se za stolac]; sin. pridržati se v. pod pridržati, prihvatiti se pod prihvatiti, primiti se pod primiti