gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkapīm, 3. l. mn. ùkapē, imp. ùkapi, aor. ùkapih, prid. r. ùkapio, prid. t. ùkapljen〉 fiz. obaviti kondenzaciju, prouzročiti da što prijeđe iz plinovitoga u tekuće agregacijsko stanje • ùkapiti se 〈povr.〉 prijeći iz plinovitoga stanja u tekuće ili iz tekućega stanja u čvrsto; vidski parnjak: ukapljivati