gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukr̀cām, 3. l. mn. ukr̀cajū, imp. ukr̀cāj, aor. ukr̀cah, prid. r. ukr̀cao, prid. t. ȕkrcān〉 1. staviti kakav teret u prijevozno sredstvo [~ ugljen u vagon]; sin. utovariti; ant. istovariti 2. pustiti koga da uđe u prijevozno sredstvo [~ koga na uglu] • ukr̀cati se 〈povr.〉 ući u prijevozno sredstvo [~ se na brod]; ant. iskrcati; vidski parnjak: ukrcavati