gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukrùćujēm, 3. l. mn. ukrùćujū, imp. ukrùćūj, aor. ukrućívah, imperf. ukrùćīvāh, prid. r. ukrućívao, prid. t. ukrùćīvān〉 činiti što krutim, čvrstim ili tvrdim • ukrućívati se 〈povr.〉 postajati krutim, čvrstim ili tvrdim; vidski parnjak: ukrutiti