gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmārām, 3. l. mn. umárajū, imp. ùmārāj, aor. umárah, imperf. ùmārāh, prid. r. umárao, prid. t. ùmārān〉 činiti koga ili što umornim [~ konja; Taj me posao umara.; ~ oči] • umárati se 〈povr.〉 postajati iscrpljenim od kakva tjelesnog ili umnog napora, postajati umornim; ant. odmarati; Vidski parnjak: umoriti