Rezultati pretraživanja za: umicati

  • ùmicati

    gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmičēm, 3. l. mn. ùmičū, imp. ùmiči, aor. ùmicah, imperf. ùmicāh, prid. r. ùmicao〉 brzo se krećući udaljavati se od koga ili čega kako bi se izbjegle neželjene posljedice [Vozač umiče policiji.; Zec umiče lovcima.]; sin. bježati; vidski parnjak: umaknuti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga