gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmīrīm, 3. l. mn. ùmīrē, imp. umíri, aor. umírih, prid. r. umírio, prid. t. ùmīren〉 1. učiniti koga ili što mirnim ili smirenim, vratiti koga ili što u mirno stanje [~ djecu u razredu; ~ nasilnika]; ant. uznemiriti 2. smanjiti jačinu ili učiniti da nestane kakva neugodna pojava, smanjiti jačinu ili učiniti da nestane kakav osjećaj [~ bol; ~ drhtavicu; ~ strasti] • umíriti se 〈povr.〉 postati mirnim [Djeca su se umirila.]; ant. uskomešati se, uznemiriti se v. pod uznemiriti; sin. smiriti; vidski parnjak: umirivati