gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmorīm, 3. l. mn. ùmorē, imp. umòri, aor. umòrih, prid. r. umòrio, prid. t. ùmoren〉 1. iscrpiti čiju tjelesnu ili umnu snagu, učiniti koga iznemoglim [~ konja; Taj će me posao umoriti.]; ant. odmoriti 2. prouzročiti čiju smrt [~ stoku]; sin. dokrajčiti pren., ubiti, usmrtiti • umòriti se 〈povr.〉 postati iscrpljenim od kakva tjelesnog ili umnog napora, postati iznemoglim [~ se od učenja]; ant. odmoriti se v. pod odmoriti; vidski parnjak: umarati