gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. umòtām, 3. l. mn. umòtajū, imp. umòtāj, aor. umòtah, prid. r. umòtao, prid. t. ȕmotān〉 staviti omot oko čega [~ dar]; sin. (uviti); ant. odmotati • umòtati (se) 〈prijel.〉 staviti što oko koga ili čega [~ dijete u deku; ~ se u šal]; Vidski parnjaci: umatati, umotavati