gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùnājmīm, 3. l. mn. ùnājmē, imp. unájmi, aor. unájmih, prid. r. unájmio, prid. t. ùnājmljen〉 uzeti koga ili što u najam, zaposliti koga ili koristiti se čime na određeno vrijeme uz naknadu [~ radnike; ~ stan]; ant. izdati¹, iznajmiti; vidski parnjak: unajmljivati