gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. unèsrećīm, 3. l. mn. unèsrećē, imp. unèsreći, aor. unèsrećih, prid. r. unèsrećio, prid. t. unèsrećen〉 1. učiniti koga nesretnim 2. nanijeti komu kakvu tešku ozljedu • unèsrećiti se 〈povr.〉 1. zadobiti tešku ozljedu 2. dovesti se u stanje nesreće i nezadovoljstva; vidski parnjak: unesrećivati