prid. 〈G uobìčājena; odr. uobìčājenī, G uobìčājenōg(a); ž. uobìčājena, s. uobìčājeno; komp. uobičajènijī〉 koji je običan ili očekivan [~ slučaj]; sin. čest, nerijedak; ant. neuobičajen, rijedak