gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpālīm, 3. l. mn. ùpālē, imp. upáli, aor. upálih, prid. r. upálio, prid. t. ùpāljen〉 1. učiniti da što počne gorjeti [~ svijeću; ~ šibicu]; sin. zapaliti; ant. ugasiti, utrnuti poet. 2. pokrenuti rad kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, otvoriti dotok energije ili staviti što u pogon [~ motor; ~ radio; ~ svjetlo]; sin. uključiti; ant. isključiti, ugasiti 3. 〈3. l. jd.〉 razg. postići kakav cilj ili svrhu [Upalilo je!] • upáliti se 〈povr.〉 1. 〈3. l.〉 početi gorjeti [Upalila su se ulična svjetla.] 2. biti zahvaćen upalom [Rana se upalila.]