Rezultati pretraživanja za: uprijeti

  • ùprijēti

    gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. ȕprēm, 3. l. mn. ȕprū, imp. ùpri, aor. ùprijēh, prid. r. m. ȕprō, ž. ȕpr̄la, s. ȕpr̄lo, mn. ȕpr̄li, prid. t. ȕpr̄t 1. prijel. usmjeriti prema jasno određenom cilju [~ pogled u koga; ~ prstom u drugoga] 2. neprijel. a. snažno što pritisnuti [~ svom snagom] b. pren. snažno oko čega nastojati; vidski parnjak: upirati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga