gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upròpāstīm, 3. l. mn. upròpāstē, imp. upropásti, aor. upropástih, prid. r. upropástio, prid. t. upròpāšten〉 1. dovesti koga ili što do propasti [~ čovjeka; ~ posao] 2. teško oštetiti koga ili što [~ zdravlje] 3. ne upotrijebiti kakvu okolnost u svoju korist [~ dobru priliku]; sin. propustiti; ant. iskoristiti; Vidski parnjaci: upropašćivati, upropaštavati