gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upùćujēm, 3. l. mn. upùćujū, imp. upùćūj, aor. upućívah, imperf. upùćīvāh, prid. r. upućívao, prid. t. upùćīvān〉 1. navoditi koga na put do kakva odredišta [~ putnike na kolodvor; ~ vozače na izlaz iz grada]; sin. usmjeravati, usmjerivati 2. slati komu poruku ili pošiljku [~ pismo prijatelju] 3. davati komu početne upute [~ koga u rad računala]; sin. uvoditi • upućívati se 〈povr.〉 1. pomicati se s kojega mjesta u određenome smjeru [~ se pješice; ~ se po djecu u vrtić; ~ se u grad autobusom]; sin. kretati, polaziti 2. stjecati znanja o čemu [~ se u posao]; sin. obavješćivati se v. pod obavješćivati, obavještavati se v. pod obavještavati, upoznavati se v. pod upoznavati; vidski parnjak: uputiti