gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpūtīm, 3. l. mn. ùpūtē, imp. upúti, aor. upútih, prid. r. upútio, prid. t. ùpūćen〉 1. navesti koga na put do kakva odredišta [~ putnike na kolodvor; ~ vozače na izlaz iz grada]; sin. usmjeriti 2. poslati komu poruku ili pošiljku [~ pismo prijatelju] 3. dati komu savjet ili pouku u čemu [~ nove učenike u nastavu]; sin. uvesti • upútiti se 〈povr.〉 1. pomaknuti se s kojega mjesta u određenome smjeru [~ se pješice; ~ se po djecu u vrtić; ~ se u grad autobusom]; sin. zaputiti se 2. steći znanja o čemu [~ se u posao]; sin. obavijestiti se v. pod obavijestiti, upoznati se v. pod upoznati; vidski parnjak: upućivati