gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usijéčem, 3. l. mn. usijékū, imp. usijéci, aor. ùsjekoh, prid. r. ùsjekao, prid. t. usjèčen〉 sijekući prokopati što, izdupsti sjekući teškim ili oštrim oruđem [~ prolaz u stijeni] • ùsjeći se 〈povr.〉 pren. snažno se dojmiti, ostati zapamćenim [Slike iz djetinjstva usjekle su se duboko u pamćenje.]; vidski parnjak: usijecati