gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uskovìtlām, 3. l. mn. uskovìtlajū, imp. uskovìtlāj, aor. uskovìtlah, prid. r. uskovìtlao, prid. t. ȕskovitlān〉 1. zapuhati tako da se sve počne okretati ili vrtjeti [~ zrak] 2. pren. izazvati u kome snažne osjećaje, uzbuđenost ili nemir [~ javnost; ~ strasti]; sin. uzbuditi, uzburkati pren. • uskovìtlati se 〈povr.〉 1. početi se okretati ili vrtjeti [Prašina se uskovitlala.] 2. pren. postati nemirnim, snažnim i često proturječnim [Osjećaji su se uskovitlali.]