gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùsmrtīm, 3. l. mn. ùsmrtē, imp. ùsmrti, aor. ùsmrtih, prid. r. ùsmrtio, prid. t. ùsmrćen〉 prouzročiti čiju smrt [~ stoku; ~ životinje]; sin. dokrajčiti pren., umoriti • ùsmrtiti se 〈povr.〉 oduzeti sebi život; sin. ubiti; vidski parnjak: usmrćivati