gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùsrećīm, 3. l. mn. ùsrećē, imp. ùsreći, aor. ùsrećih, prid. r. ùsrećio, prid. t. ùsrećen〉 učiniti koga sretnim [~ djecu darovima; ~ društvo] • ùsrećiti se 〈povr.〉 postati sretnim [Usrećio se pjesmom i plesom.]; sin. obradovati, razveseliti; ant. ožalostiti poet., rastužiti, ražalostiti; vidski parnjak: usrećivati