gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utjèlovīm, 3. l. mn. utjèlovē, imp. utjelòvi, aor. utjelòvih, prid. r. utjelòvio, prid. t. utjèlovljen〉 dati čemu bestjelesnom ili netvarnom tjelesni ili tvarni oblik [~ dobro; ~ zlo] • utjelòviti se 〈povr.〉 zadobiti tjelesni oblik [Bog se utjelovio u Kristu.]; sin. (inkarnirati se); vidski parnjak: utjelovljivati