Rezultati pretraživanja za: utrnuti

  • utŕnuti

    gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. ùtr̄nēm, 3. l. mn. ùtr̄nū se, imp. utŕni se, aor. utŕnuh se, prid. r. utŕnuo se 1. 3. l. privremeno postati nepokretnim ili krutim, izgubiti gipkost i mekoću [Ruka mu je utrnula.] 2. poet. učiniti da što prestane gorjeti [~ svijeću; ~ vatru]; sin. ugasiti; ant. upaliti, zapaliti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga